Darko
Tehnike obrade drveta ručnim alatima
Stručno usavršavanje je trajalo ukupno pet dana, od ponedjeljka do petka (15. – 19.6). Edukacija je bila praktične prirode tj. učile su se tehnike obrade drveta ručnim alatima. U tjedan dana provedenih u intenzivnom radu, svakim danom od 8:30 do 18:00h, napravio sam četiri vježbe koje podrazumijevaju poznavanje tehnike rukovanja slijedećim alatima i priborom: ručna blanja, dlijeto, ručna pila, skalpel, rezbarska pila, measuring gauge, straight edge, block plain, dove tail marker, kutnik…
Po dolasku na Rowden farm, mjesto gdje je edukacija održana, upoznao sam se s osobljem škole i polaznicima. Tjedni tečaj izrade „finog namještaja“ polazilo je uz mene još dva učenika dok su ostali bili polaznici tečaja istog imena, ali u trajanju od godinu dana. Nakon upoznavanja i kratkog pregleda radionice mentor nam je objasnio kako izvesti prvu vježbu. Izvršavajući je naučio sam kako drvo obraditi blanjom kako bi susjedne površine bile okomite jedna na drugu. U istoj sam vježbi savladao i dubljenje drveta dlijetom (feathering). Produkt prve vježbe su dva ukrižena komada drveta što s obzirom na utrošeno vrijeme nije nimalo fascinantno. Ipak prva nas je vježba naučila osnovama rukovanja alatima što je bilo nužno za izvođenje daljnjih vježbi. Druga vježba je trajala otprilike dva dana, a u njoj smo izrađivali pribor za provjeru uvijenosti dasaka ili letvi (winding sticks).Tu smo poboljšali naučene tehnike jer smo ih koristili pri izradi kompliciranije tvorevine. Nakon fine obrade tvorevinu smo obradili francuskim poliranjem i nanijeli danski vosak za zaštitu namještaja. Treća i četvrta vježba bile su vrlo slične. Izrađivali smo kutne spojeve (dovetails) za koje je potrebna velika preciznost zacrtavanja, rukovanja dlijetom i piljenja. Treća vježba odnosila se na klasičan dovetail spoj, dok je četvrta bila nešto kompliciranija pa smo izrađivali skriveni dovetail koji se koristi kod izrade ladica.
Svaki dan oko 11h smo imali stanku za čaj uz koji je putem prezentacije jedan od voditelja prikazivao projekte koji su nastali na Rowden farm-u. Tu se moglo vidjeti izuzetnih primjeraka namještaja od stolova, stolica, ormara, viktorijanske kutije za pisma itd. Cijene ovih proizvoda su se kretale od par tisuća funti do najvrjednijeg, koji je bio predstavljen tog tjedna, kojemu je cijena bila preko 100000 funti.
Kod svih vježbi preciznost je bila imperativ što je i logično s obzirom na sam naziv tečaja. „Fini namještaj“ je doslovan prijevod tečaja međutim, vjerojatno bi točniji prijevod bio „Precizno izrađen namještaj“.
Osim velike količine znanja o obradi drveta koje sam upio u tih tjedan dana, osjetio sam i napredak u govorenju engleskog jezika. To je vjerojatno tako jer je engleski jezik bio jedini način komunikacije. S obzirom da su tečaj polazila samo dva stranca, jedan Australac i ja, bio sam prisiljen komunicirati s ljudima kojima je engleski jezik materinji.
U svakom slučaju sa tečaja donosim samo pozitivne dojmove, a najvrjednijim smatram to što ću naučeno moći primijeniti u nastavi tehničke kulture kao i u izvannastavnim aktivnostima.
